FRAJLE: NAŠA PRVA DECENIJA

frajle

Privukle su pažnju već premijernim nastupima 2009, izvodeći na svoj način pesme koje mnogi vole. Godinu kasnije predstavile su nam i svoje prve autorske numere. I odmah su nas osvojile četiri posebne dame: Marija Mirković, Nataša Mihajlović, Jelena i Nevena Buča. Odnosno „The Frajle“.

Četiri vokala i dve akustične gitare. Dovoljno za čaroliju, jer je primetno da se i same dok izvode muziku beskrajno zabavljaju. Njihova energija i radost su zarazni, a publiku privlače kao magnet.

Njihova muzička priča puni dvorane, sve više ljudi ih voli, kalendar sa nastupima gotovo je popunjen do kraja, a za njih – godina ima premalo dana. Ne računajući, naravno, vanredno stanje. Virus korona virus prekinuo je njihovu izuzetno uspešnu turneju po celom regionu, koja će biti nastavljena koncertima u oktobru u Beogradu.

Kako su Frajle krenule na svoje uspešno putovanje, šta su želele, a šta ostvarile, čemu se nadaju i šta planiraju? Ovo je njihova priča za KARAKTER

Piše Željka Zebić

U muzici ste od malena. Na koji način i koliko ste joj se posvećivale pre nego što ste postale „The Frajle“?

Odrasle smo slušajući dobru muziku, roditelji su nam dali taj pečat za ceo život. Vrlo rano je svaka od nas bila zainteresovana za muziku, ali u godinama puberteta, počele smo da sviramo instrumente, da se više tome posvećujemo i imamo nastupe. Iako muziku nismo studirale – završile smo fakultete prava, psihologije, francuskog jezika i ekologije – muzikom smo se aktivno, svaka ponaosob, bavile tokom studija. Bile smo učesnice nekih takmičenja, audicija, autorskih festivala, nastupale smo. Muzika nas je ceo život pratila i na kraju, u ovakvom spoju nas četiri, iz hobija, prerasla u profesiju.

Prođe deset godina kako se intenzivno družite s publikom. Kako vam se čini, da li je bilo naporno, veselo, da li je proletelo, jeste li očekivale da će vas publika tako brzo prihvatiti za svoje omiljene?

Proletela je decenija veoma brzo, na točkovima još brže. U nju smo smestile pet studijskih albuma, jedno dodatno izdanje, jedno live izdanje. Pregršt nagrada je iza nas, ali je najveća ona koja je i naš najveći uspeh – koncertne sale širom regiona i u njima ljudi koji žele da nas slušaju.

Svaka medalja ima dve strane, ali je neprocenjivo kada se ostvari ono što se želi

Sve se odigralo jako brzo, i brzo smo se međusobno zavoleli publika i mi. Kada se sada, iz ovog ugla osvrnemo na period iza nas, sve smo “muški” postigle, često se šalimo da smo četiri musketarke. Svaka medalja ima dve strane, i svaki dan košta, ali je neprocenjivo kada se ostvari ono što se želi.

frajle

Deceniju ste uslovno rečeno obeležile albumom „Obraduj me“ koji ste objavile za „Jugoton Croatia Records“. I zaista tih 10 pesama sve obradovalo nas je – reč je o poznatim hitovima koje ste izvele za vašim kolegama i koleginicama.

Kako ste došle na ideju da uradite taj album? S obzirom na to da je reč o ljudima iz regiona, koliko je bio izazov okupiti ih sve, pripremiti i uvežbati numere, i posebno snimiti video spotove koji prate album?

Od samog starta smo poznate po obradama i višeglasnim akustičnim aranžmanima. Želele smo da neke pesme koje su nas muzički obeležile, uz koje smo rasle, izvedemo zajedno sa onima koji ih pevaju u originalnoj verziji, i stavimo na album.

Tako su, pored nas, na albumu u numerama koje zajedno izvodimo Nina Badrić, Vanna, Boris Novković, Alka Vuica, Saša Lošić, Kiki Lesandrić, Željko Bebek, Jasna Zlokić, Tijana Dapčević, Anica Dobra.

Prvo smo kontaktirale izvođače, a kada smo dobile odobrenje svih autora ušle smo u studio. Uradile smo vokalne aranžmane uz gitaru i napravile neku svoju verziju pesama, pa ih snimile. Onda je naš producent Dragan Brnaš Fudo to “upakovao”, originalni izvođači otpevali, nakon toga smo snimili spotove za neke od pesama. Publika je to sa radošću prihvatila, pa smo tako obradovale i nas i njih. Time smo ostvarile još jedan naš veliki san.

Vi kao da nemate tužnih pesama. Skoro iz svake zrači neka radost i nežnost. I svaki vaš nastup je eksplozija radosti, kao da je prvi i neponovljiv.

Istina je da je mnogo više ritmičnih pesama sa tematikama koje mi obrađujemo na poseban način. Kada napišemo baladu, onda su one mnogo emotivne i tužne. “Iz dana u dan”, “Zašto ljubav mora da se krije”, “Mrvice moja”, uz koju sve četiri plačemo na koncertu.“

Biti drugačiji, u svemu, i muzici, i nastupu, i vizuelno – koliko ste razmišljale hoće li publika prihvatiti nešto novo i van uobičajenih kalupa koji imaju sigurnu prođu, ili ste jednostavno samo pratile svoje želje potrebu da se izrazite na taj način?

Na samom početku našeg rada, nastupale smo akustično, iako u to vreme to nije bilo uobičajeno. Nikada nismo išle po svaku cenu za nečim komercijalnim, već isključivo za onim što se nama sviđa. Novim aranžmanima pesmama smo davale “novo ruho”, samim tim je izazov bio veći.

Publika želi iskrenost i čistu emociju i tu kompromisa nema

Uvek smo išle svojim putem, pa čak i sastav od četiri devojke i takva vrsta muzike, i vizuelni identitet nisu bili uobičajeni. Pratile smo svoje instikte i srce, a uz dobar tim koji radi sa nama i uz pažljivo građenje karijere, dobijete pun pogodak. Publika želi iskrenost i čistu emociju i tu kompromisa nema. Uvek nam je različitost bila draža, i nismo nikada bežele od onoga što jesmo. Tu nema kalkulacije.

Sad već možemo reći da ste nastupale ne samo u regionu nego i mnogim drugim krajevima sveta, čak i na neobičnim mestima. Na šta nikada ne biste pristale, u kojoj situaciji ne biste želele da svirate?

Ne pristajemo na loše uslove. Imamo uvek svog tonca i veoma nam je važno da se ispoštuje rajder lista – spisak opreme potrebne za održavanje koncerta – i svi uslovi dobrog kvaliteta zvuka i scene, da nas ljudi vide i čuju u najboljem svetlu. Inače, nas četiri bismo pevale i na Mesecu ako treba, jer mi uživamo u koncertima, a samim tim uživa i publika. Muzika priča milion jezika, i svi se razumemo.

Vas četiri kao da ste uvek spremne za dobru zabavu i raspoložene da zapevate. Da li se to samo tako čini? Šta je potrebno da neplanirano i u kojim situacijama krenete da pevate?

Često se nakon koncerta okupimo sa prijateljima na after partiju i onda održimo još dva koncerta u opuštenom i spontanom izdanju. Obično nam se priključe i naši muzičari pa neumorno nastavimo do sitnih sati. Tada su na repertoaru sve pesme koje su lepe, sve za našu dušu. Kakve smo na bini, takve smo i privatno. Zaista smo žene na sve spremne.

Poznajemo temperament, navike, mane jedna drugoj. Znamo koja su žarišta, bude i vatre, naravno, zato što nam je svima stalo

Posvađate li se ponekad, ili je to uvek konstruktivna razmena različitih mišljenja?

Poznajemo se veoma dobro. Poznajemo temperament, navike, mane jedna drugoj. Znamo koja su žarišta i trudimo se da mnogo konstruktivno razgovaramo. Bude i vatre, naravno, zato što nam je svima stalo. Mi smo četiri sestre, pa sad zamislite kako to izgleda.

Šta radite kada ne snimate i ne nastupate, imate li uopšte slobodnog vremena i kako ga koristite?

Sada, posle više od 10 godina, veoma pažljivo planiramo svoje slobodno vreme, jer imamo mnogo obaveza i raspored je pun. Da bi se kvalitetno radilo, moramo kvalitetno da odmorimo. U februaru smo bile na odmoru, na četiri različita kraja sveta. Takvi dani nam daju inspiraciju  i tokom njih se zaista napunimo energijom za sve kilometre koji nas čekaju.

Trudimo se da uhvatimo život u međuvremenu. I kada smo na putu, hvatamo slobodno vreme da odemo u bioskop, na neki koncert ili predstavu. Tokom putovanja nađemo vremena da uživamo u čitanju. To je važan sastavni deo života, da bi i nas neko nadahnuo i inspirisao.

Vi ste posebne, svoje, drugačije, a opet idealna četvorka. Čini se da bi mnoge žene sa ovih prostora pomislile da ste naše savršene predstavnice: energične, sa stavom, zabavne, žene uvek spremne za sve, za ostvarenje svakog sna. Šta biste rekle na to?

Jesmo mi takve i privatno. Mi smo mala porodica i da se ne slažemo na onom osnovnom, ljudskom i prijateljskom nivou, nema tog biznisa koji bi nas spojio. Tokom nastupa smo, takođe, to što jesmo u suštini. Ljudi znaju da kod nas nema laži, nema prevare. Smejemo se, pričamo, plačemo na sceni i publika s nama. To je sve život koji je kod nas transparentan.

Za svaki uspeh je potrebna istrajnost, hrabrost, rizik, beskrajna ljubav prema onome što se radi

Za svaki uspeh je potrebna istrajnost, hrabrost, rizik, beskrajna ljubav prema onome što se radi. I pored talenta, kompletan niz osobina da biste ostvarilo svoje snove. Ogroman rad je veoma važan, ali kad obožavate ono što radite, ne gledate na sat, i umor je na kraju sladak.

Share