PETRA‌ ‌RADULOVIĆ‌ ‌ZA‌ ‌KARAKTER:‌ ‌ŽIVOT‌ ‌BEZ‌ ‌IZAZOVA‌ ‌ JE‌ ‌ŽIVOTARENJE‌

petra

Krajem januara napunila je 22 godine. Rođena je u Kotoru, gde je i odrastala, u brojnoj porodici koja neguje ljubav prema svim sferama umetnosti. Neobično energična i razigrana, s gracioznim muzičkim talentom, velikim koracima grabi da ostvari svoj san – postane visokoobrazovana i priznata operska diva. Studira, inače, operu na Univerzitetu u Beču

PETRA RADULOVIĆ, jedna od najperspektivnijih operskih pevačica na jugoslovenskim prostorima, govori za KARAKTER

Piše Željka Zebić

DETINJSTVO

Pamtim porodicu na okupu, život u zajednici, ogromno dvorište, palme, pogled na more, ribu na gradele i puno, puno pjesme. Bila sam najstarija sestra i uvijek “odrasla” i odgovorna. Uz braću Mikija, Andriju, kasnije i Vanju, na zajedničkim ručkovima u kući ili u vrtu naše kuće sa babom, đedom, drugom bakom, mamom, tatom, strikom i strinom naučila sam šta su prave vrijednosti života.

Pamtim ljeta, miris mora, skakanje u vodu, igranje žmurke i boravak napolju do prvog mraka, naročito Kotorski festival pozorišta za djecu, predstave, gužve, muziku i – sigurnost! Posebno pamtim tatine dolaske sa broda i razgovore sa bakama.

Ono što je moje djetinjstvo definitivno obilježilo jeste pozorište i moja mama koja me, kao likovna umjetnica, odmalena smatrala svojom prijateljicom i vodila na sve kulturne događaje, vjerujući da samo tako, ako sazrem uz umjetnost, mogu je sjutra razumijeti i živjeti.

Volim da na svoj način otpjevam pjesme diva Bisere Veletanlić, Tereze Kesovije, Gabi Novak, a u mom srcu posebno mjesto ima Oliver Dragojević

MUZIKA

Svi u porodici imaju sluha, ali mislim da sam talenat naslijedila od svoje babe Marije. Ona potiče iz poznate dobrotske porodice u čijoj (bokeškoj) tradiciji je gotovo obavezno bilo muzičko obrazovanje.

Na moj svijet muzike definitivno su imali uticaja naš kotorski kompozitor Zoran Proročić i tada profesorka pripremnog razreda muzičke škole Nada Popović, koji su prepoznali moj talenat.

Klasična muzika došla je u moj život uporedo sa klavirom kada sam imala šest godina, ali ljubav prema njoj razvila se mnogo kasnije, sa zrelošću.

Kotor je oduvijek bio grad kulture. On je kolijevka mnogih umjetničkih festivala kako pozorišnih, tako i muzičkih. Kotor takođe ima jednu od najpriznatijih škola za osnovno i srednje muzičko obrazovanje u regionu – “Vida Matjan”, Tu su još i Bokeška mornarica, Gradska muzika i mnogi drugi. Moj grad ima sluha i za dobru umjetnost i za klasičnu muziku.

POZORIŠTE

Sa šest godina prvi put sam igrala u pozorišnoj predstavi “Medeja”, jednom vrlo ozbiljnom scenskom djelu na ivici apstrakcije. Posebno mjesto u mojim sjećanjima ima predstava “Na ljetovanju” po tekstu Maksima Gorkog, u kojoj igram dijete bogate ruske familije. Ljeto, obala mora, miris soli i noći, glumci, ruske priče, muzika, gitara… očaran mora biti jedan mali čovjek koji mnogo osjeća, a malo razumije. Nakon ove predstave  poželjela sam da se bavim glumom.

Prije par godina otišla sam u Boston, dobivši mjesto na Boston Arts Academy. Tamo su otkrili moj talenat za muzički teatar. Spoznajom da mogu da spojim svoje dvije strasti, otvorila su mi se mnoga vrata. Igranje u mjuziklima u Minesoti, susret sa ozbiljnim igračima i dobrim sistemima bio mi je motivacija.

petra

Društvene mreže su oličenje “fake” života, laži, golotinje, nemorala, neukusa, lažnog sjaja, biznisa i brzog sticanja novca. To je sušta suprotnost umjetnosti

BEOGRAD

Kad se kaže Beograd ovo su slike u mojoj glavi: sloboda, otkrivanje, promišljanje, pozorište skoro svake večeri, bifei nakon predstava, tango, ljudi, mjesta, događaji – ljubav, opera, pjevanje, opet pozorište, gluma, sazrijevanje, razgovori, gužve, Kičevska ulica, Crvena zvezda.

Beograd je za mene oduvijek bio i biće moj drugi dom u kojem se osjećam čarobno. U inostranstvu sam od svoje šesnaeste godine, živjela sam u velikim gradovima: u Bostonu, u okolini Mineapolisa, sada u Beču, ali ovim gradovima nedostaje ono što Beograd u svojoj ljepoti gordo nosi i nesebično dijeli, a to je balkanska sloboda, jednostavnost i neograničena energija.

BEČ

Kada sam stigla u Beč, odmah sam osjetila da je to moj grad. Nekako sam pripadala tamo od prvog koraka. Nakon trećeg kruga prijemnog ispita prišla mi je profesorka i rekla da me želi u klasi. Tako sam upisala MDW–Universität für Musik und Darstellende Kunst Wien (Univerzitet za muziku i scenske umetnosti, Beč), smjer opersko pjevanje, kao jedna od samo četiri upisana studenta na bečeloru ovog državnog univerziteta, koji je te godine proglašen za najbolji muzički univerzitet u svijetu u ravni sa njujorškim Džulijardom.

HRABROST

Baš juče sam razgovarala sa kolegom Austrijancem koga nisam dugo vidjela. Rekao mi je da je otvorio pekaru i da ne želi više da se bavi operom. Rekla sam mu da je hrabar što je donio tu odluku, a on mi je na to rekao “Ne mila, ti si hrabra što si ostala”.

U svijetu u kom je danas do novca lakše doći nego do emocije, privilegija je biti neko ko ne samo da ljudima nesebično poklanja svoju emociju i sebe, već ih u vremenu siromaštva duha bogati na način da u njima budi osjećanja i podsjeća ih na jedino neograničeno bogatstvo koje uvijek možemo posjedovati – sopstvenu dušu.

Jeste potrebna velika hrabrost kada je početna tačka Balkan i sve predrasude koje sa tim idu. Jedini alat koji imamo jesmo mi sami. Potrebno je mnogo odricanja. Mada, tako bismo trebali pristupati svemu.

Treba vjerovati, raditi na sebi, ništa ne prepuštati isključivo talentu, samo vrijedno svakodnevno učiti. Ko ima znanje ne treba se plašiti. Onaj ko umjetnost u sebi nosi i nju živi, mora njome i da se bavi. Vjerujem u balans i to da nam se sve događa sa razlogom. Vjerujem u hrabrost, rad i upornost. Mislim da je u izazovima ljepota i da je život bez izazova i rizika samo životarenje.

petra

REPERTOAR

Najčešće je moj izbor jazz, zatim ex-Yu repertoar, volim da na svoj način otpjevam pjesme diva Bisere Veletanlić, Tereze Kesovije, Gabi Novak i mnogih drugih. U mom srcu posebno mjesto ima Oliver Dragojević.

Kada je klasična muzika u pitanju volim Puccinija, Mozarta, operetu i italijanski belcanto, a kod Lied-a volim Liszta i Villu Lobosa.

Zapravo volim sve, volim muziku, prilagodljiva sam i u zavisnosti od društva u kom se nalazim i od energije oko mene biram repertoar.

INTERNET

Danas je moguće pogledati live streamove opere najvećih operskih kuća svijeta potpuno besplatno. Kod kuće, u bilo koje doba dana. Ali kad smo svjesni da nam je sve dostupno onda se tome i ne posvetimo. Na neki način se gubi čar pripremanja za odlazak u operu, haljina, parfem, razgovor u pauzi, pogled sa jednog balkona na drugi.

Društvene mreže su oličenje “fake” života, laži, golotinje, nemorala, neukusa, lažnog sjaja, biznisa i brzog sticanja novca. To je sušta suprotnost umjetnosti. Nažalost je to naša realnost i mi je živimo i sa njom moramo da se nosimo i iskoristimo je na najbolji mogući način.

Ipak, zahvaljujući društvenim mrežama i razvijenoj tehnologiji, život i kontakt sa umjetnošću je još uvijek bio moguć tokom pandemije. U tom slučaju su definitivno prevagnule prednosti u odnosu na mane.

PJEVANJE

Muzika mi je u krvi, živa poput mora. Pjevam i kada kuvam i kada se kupam pa i kada čistim po kući. Takva je cijela moja porodica i takvi smo mi primorci, Kotorani. Muzika i kada se radujemo i kada tugujemo.Majka me i danas budi pjesmom i plesom.

Muzika me spojila sa dosta danas dragih i bliskih ljudi. Sve što ljudi pokušaju iz nekog razloga potisnuti duboko u srce i dušu, muzika iznese na površinu. Neke ljude upoznate tek kada zapjevate ili zasvirate zajedno. Ponekad se lakše razumjeti muzikom nego riječima.

INTERESOVANJA

Tango je jedna od najvećih ljubavi sa kojom se, zbog pandemije dugo nisam srela. Obožavam da kuvam, dočekujem goste, da pripremam posebne večeri za prijatelje. Volim da sam domaćica.

Obožavam da čitam knjige na našem jeziku. Volim da treniram, to me čini posebno srećnom. Najviše od svega volim ljude, njihove karaktere i razgovore, to me ispunjava, fascinira!

I volim da sam sama. Mnogo volim slobodu. Niko mi ne vjeruje, jer sam toliko ekstrovertna!

BALANS

Važno je željeti učiti i znati slušati sebe i druge. Najvažnije od svega jeste biti dobar čovjek.

Nikad niste spremni, nikad niste dovoljno dobri, nikad niste u najboljoj formi, jer ste živa bića koja svakog dana napreduju i uče. Zato svakog dana dajte sebi šansu jer u suštini danas je jedino što postoji. Budite hrabri, posmatrajte, analizirajte, slušajte, doživite, iskusite. Volite sebe!

Najvažnije od svega je pronaći balans i život voditi i graditi srcem na svim poljima. Uvijek treba težiti ostvarenju snova, jer snovi su ono što nam daje snagu za napredovanje.

naslovna karakter broj 11

Share